Bilo je to baš u vrijeme kad su zemlju pogodile krize i društvene promjene. U ilegalnoj točionici alkohola sastajali su se gospodari života i smrti, razmjenjivali torbe prepune nezakonito stečena novca, a svjedoci kažu da je bilo i prostitucije. Policija tamo nije zalazila. Vlasnik je znao prave ljude, a poneka bi novčanica našla put do džepa policajca koji skromnom plaćom nije mogao uzdržavati obitelj.
Jedan gost bio je posebno notoran. Taj pretili gradski kicoš, upropaštena tena ali prodornih svijetlih očiju, ljubitelj hrane i jazza, bio je jedan od politički najmoćnijih ljudi u zemlji. Volio se prikazivati kao čovjek s karakterom. Ispod njegovanog imidža krila se tašta i okrutna narav. S neistomišljenicima se nemilosrdno obračunavao za najmanju sitnicu.
Što je jedna javna osoba tražila na tako sumnjivu mjestu? Danas nema nikakve sumnje da je bio umiješan u zločinačke pothvate koji su se tamo dogovarali. Policija, međutim, nije raspolagala dokazima. On sam bio je svjestan toga, pa se i rugao javnosti, drsko govoreći medijima da je tamo odlazio uživati u domaćoj mediteranskoj spizi.
Znate li tko je on?
1932., Al Capone – pogodili ste, naravno, da je riječ o njemu – naposlijetku je osuđen zbog utaje poreza i zatvoren, te je umro 1939. od posljedica sifilisa. Točionica Green Mill u Chicagu počela je legalno poslovati 1929. i danas je turistička atrakcija.
autor: Tibor Simić