Prilikom redovnog blagoslova kuća koji u Zagrebu iz nekog razloga podrazumijeva i blagoslov vozila javnog prijevoza dogodio se skandal neslućenih razmjera.
Dan je počeo već uhodanom rutinom. ZET je uglancao preko 300 gradskih autobusa, u svakom je ostavio kuvertu sa skromnih 300 kuna milodara za velečasnog i otvorio vrata tako da spremni dočekaju blagoslov kuća kao svaka druga hrvatska nekretnina koja drži do sebe.
Velečasni je krenuo u obilazak sa svojom delegacijom. Ulazio je u svaki bus te je molitvom i tamjanom rastjerivao demone i uroke koji su se tijekom godine nakupili u vozilima javnog prijevoza. Svećenik je dobro znao da u metropolama treba dvostruko više tamjana za raskuživanje vozila javnog prijevoza nego u drugim gradovima, jer u njih ulaze demoni iz različitih dijelova svijeta koji s vremenom postanu imuni na tamjan širokog spektra kojeg propisuje HBK.
Na kraju bi svećenik prislonio križ na motor a autobus bi ga u znak prihvaćanja poljubio, nakon čega bi još kod vrata nalijepio naljepnicu s oznakom G + M + B kako bi svi putnici znali koje je vjeroispovijesti ovaj bus. Svećenik je bio skroman pa isprva nije želio uzeti milodar kojeg mu je Uprava ostavila kod ulaznih vrata, ali su busevi do te mjere inzistirali da je na kraju ipak pristao, ali samo kako ministranti ne bi pali u napast da kuvertu potajice uzmu sebi.
No, onda je svećenik ušao u jedan bus koji je bio malo drugačiji. Odmah mu je bilo nešto sumnjivo, jer je ovaj imao zelenkasti odsjaj. Ušao je u bus, i počeo ga raskuživati tamjanom i molitvom, ali i dalje je nešto bilo čudno u ovom vozilu. Onda je prišao motoru, prislonio mu križ da ga poljubi ali bus to nije napravio. U tom trenu je svećenik ostao skamenjen, jer je na motoru pročitao ime ‘Otokar’. Bio je to bus turskog proizvođača Otokar Otomotiv ve Savunma Sanayi A.Ş., a bus je očito bio muslimanske vjeroispovijesti.
Svećeniku je pozlilo pa se primio za rukohvat u busu, ali on nije imao mekanu spužvu kao ostali autobusi, nego je bio obrezan, stoga mu je još više pozlilo. Odmah su obavijestili Upravu o ovom propustu, a oni su u panici pozvali gradonačelnika koji je istog drena dojurio na mjesto zločina, tj. mjesto blagoslova.
Dok je svećenik izbezumljen sjedio ispred busa, Bandić je bez razmišljanja ušao u bus i preko natpisa ‘Otokar’ postavio naljepnicu ‘G + M + B’ (Gašpar + Melkior + Baltazar) što se u ovom slučaju može tumačiti i kao (Gradonačelnik + Milan + Bandić), te je prišao svećeniku i rekao: “Eto, sad je naš!”
I tako je gradonačelnik svojom prisebnošću spriječio još jedan skandal koji je mogao poremetiti odnose na relaciji Zagreb – Ankara. Velečasni je završio blagoslov, a novac za blagoslov iz ovog busa nije želio uzeti, nego ga je uzeo za dodatne naljepnice koje su bile potrebne da se prekriju svi nazivi proizvođača.
