Tomislav Klinac, perspektivni mladić iz Pakoštana, odlučio je srušiti tisućljetni trend i postati prvi Dalmatinac koji će se u potpunosti asimilirati u Zagrebu.
Upisao je fakultet strojarstva, pronašao zatvoreni krug prijatelja, sve od reda Zagrepčane i počeo se intenzivno družiti, upijati njihov naglasak, navike i manire. Tomislav je bio presretan, mislio je da će se konačno kulturno uzdići i postati gospodin čovjek.
Budući da je Tomislav bio odličan student, fakultet je završio nakon nepunih pet godina. Čim je pokupio diplomu odlučio je posjetiti roditelje i predstaviti im novog sebe.
No, prvi problemi su se pojavili kada su sjeli za stol a Tomislav je majci prozborio: “Turi mi deder malo krtole.” Svi su zastali i pogledali ga s čuđenjem, ali su pomislili da se šali jer je Tomislav uvijek imao smisla za humor. Nakon toga ga je otac upitao je li vidio kako je susjed preuredio konobu, a Tomislav im je odgovorio: “Šta vidio bogati, unđe sam ti na derneku bijo”.
Tada su roditelji shvatili da nešto s Tomislavom nešto ne štima, pa ga je otac upitao kroz šalu je li se on to s malo družio s Hercegovcima u Zagrebu, na što mu je on samo odrezao: “Ne prdoklači!”
Roditelji su tada shvatili da je njihov Tomo platio najveću cijenu zbog činjenice što su mu roditelji studentski smještaj pronašli na Dubravi. Pokušali su objasniti Tomislavu da to što je on pokupio nije zagrebački nego hercegovački govor – ali on im isprva nije vjerovao jer su u Zagrebu svi oko njega tako govorili. Kada je napokon shvatio da su roditelji u pravu, to ga je do te mjere pogodilo da je smjesta odlučio napustiti Hrvatsku i otići u jedinu zemlju gdje nema niti jednog Hercegovca – u Rusiju.
Tomislav je ponovno odlučan, sada živi i radi u Rusiji, počeo se intenzivno družiti s kolegama s posla, sluša njihov govor i akcent, jer se ponovno želi asimilirati i za par godina, kada se vrati u Hrvatsku, želi biti pravi Rus. Zato se iskreno nadamo da će na vrijeme shvatiti da radi u firmi u sa samim Srbima.
