U zagrebačkom narodnjačkom klubu Dernek, jučer oko 2 sata iz ponoći dogodila se tragedija koja će poput jeke odzvanjati u narednim generacijama ljudi niskog čela i dubokih novčanika. U prepunom klubu ljudi , koji su bili u vrhuncu ludila na pjesmu „Kalodont mi ne treba, zube nemam, ali para imam“, netko poput sablje nošene turskom rukom pušta „ 40. simfoniju u G-molu“ Wolfganga Amadeusa Mozarta. Za ovaj podli čin zaslužan je nesretni konobar, koji tvrdi da je sve stvar nesporazuma i zabune.
– Bilo je ludilo, ono svi plešu, urlaju i svima ruke u zraku, tako da ste mogli vidjet ženske pazuhe i pištolje oko remena nadignutih majica kod muškiju. Dernek u pravom smislu riječi. Mislim si ja, sad ću ja napravit fazon, pustit ću im Rambo Amadeusa da se svi zbune, da bude pomutnje, a kad… ono. Jeb’ ga, ukuco Amadeus, nisam gledo , stisno play i ošo na WC. Kad sam se vratio, bilo je prekasno – jecajući kroz suze, prisjeća se konobar Ljubo ove tragedije.
U trenutku kada su puhački i gudački instrumenti počeli parati zrak, nastade stampedo i sveopći kaos, gdje su od vriskova pucale čaše, tijela padala na pod, a štikle koje su frcale svud okolo poput koplja Zulu ratnika pogađala su prestravljeno mnoštvo.
Uznemireno krdo, poput gnuova u Kralju Lavova, gazilo je sve pred sobom, ne pitajući za mrtve i ozlijeđene, već je samo bjesomučno hrlilo prema izlazu. Hrabriji su pokušali zapucati u zvučnike, ne bi li ušutkali izvor tog nepodnošljivog terora, ali svoju smjelost plaćaju glavom ili dugoročnim psihičkim i fizičkim posljedicama.
– Bilo je užasno. Taj zvuk… proganjati će me godinama. Pa koji sadist može napraviti nešto takvo? Slomila sam dva nokta na stopalu, pukle mi štikle a minica mi je poput gumice zastala na grlu, skoro se ugušila koliko se zarezala. Ovo je gora stvar nego da ti dečko vozi Fiata – sva u šoku prepričala nam je studentica VERN-a Ivana (34).
Iako je kasnijim policijskim očevidom utvrđeno da je ipak riječ o nesretnom slučaju, te da konobar Ljubo nije imao jasnih intencija za ovaj teroristički čin nad nekulturom neuke mase, neki ipak sumnjaju da je pozadi ipak nešto drugo.
– Buraz, kakvo slučajno, kaj briješ? To ti je tipični srbočetnički napad, jer im smeta naše domoljublje i Hrvatska. Boli ih kad vide našu repku kad se dođu tu zabavit, kužiš stari? Kaj ne puste tak nekaj na Balaševića… a kurac, to nebu! Ali kad krene Ceca, Mara Bubamara i Seka Aleksić, e onda buraz piči po Hrvatima. Mamu im srbočetničku genocidnu! – ljutito nam priča Matija (28), dok mu se krvavi tau križ poput Thompsonovog klati lijevo desno od gestikulacije.
Za kraj saznajemo kako se o svemu oglasio i Andrej Plenković, koji je izrazio sućut svim obiteljima mladeži HDZ-a, koje su platile veliki danak za svoju državu u tom krvavom činu.