Prosječni hrvatski kladioničar godišnje pročita toliku količinu teleteksta jednaku kao i da je pročitao sva sabrana djela Miroslava Krleže.
Protivno uvriježenom mišljenju, posjetioci kladionica veoma su načitani. Profesori hrvatskog jezika i književnosti dali bi ruku u vatru da prosječni učenik u Hrvatskoj godišnje pročita samo trećinu teksta kojeg oči kladioničara prelete na teletekstu.
Kladioničari inače zbog ovoga barataju zavidnim enigmatskim i kvizaškim znanjem, jer uvid u treće županijske lige hokeja na travi na Farskim otocima uči ih mnogim zemljopisnim i povijesnim pojmovima.
No, za razliku od ljudi koji mnogo čitaju, kladioničari imaju puno bolje držanje. Naime, televizori u kafićima i kladionicama postavljeni su dosta visoko, pa kladioničari moraju uspravno čitati teletekst i ne grbe se kao čitatelji nad knjigama.