Adam K. (105) iz Retkovaca pokrenuo je 1933. spor radi utvrđenja statusa djeteta hrvatskog domobrana kako bi ostvario prava pri upisu na fakultet. Naime, Adamov otac Martin bio je hrvatski domobran koji je poginuo u Prvome svjetskom ratu boreći se na strani Središnjih sila, no zbog požara koji je izbio u centralnom stožeru husarske domobranske pukovnije, svi dokumenti o njegovu vojnom putu su spaljeni.
Kako je od 1930. na snazi bio Zakon o školovanju sinova vojničkih (NN 136/25), jedini način da se upiše na željeni fakultet bio je da dokaže da mu je otac sudjelovao u ratu na pravoj strani.
-Kad sam 1933. predao tužbu na sud, rekli su mi da bi spor mogao potrajati malo dulje jer je tada u tijeku bila reforma pravosuđa zbog ulaska Hrvatske u Kraljevinu Jugoslaviju. Ta je reforma pravosuđa, koliko se sjećam, dvostruko skratila trajanje sudskog postupka, koji je dotad trajao prosječna četiri životna vijeka. Poslije te reforome sjećam se još dviju reformi i, tko bi rekao, ja doživjeh svoju presudu – sa smiješkom je izmucao Adam K.
Prvostupanjski postupak bio je završen relativno brzo, još 1945., no onda su lokalni partizani ubili suca i spalili cijelu sudsku arhivu pa je Adam bio prisiljen ponoviti postupak.
Novi postupak bio je gotov još brže, nakon nepunih 11 godina Adam je dobio prvostupanjsku presudu koja je potvrdila njegov status, no onda je pokrenut žalbeni postupak i slučaj je otišao na više instance. Presudu Vrhovnog suda dobio je 1976. i ona je samo potvrdila prvostupanjsku presudu, no onda se u slučaj umiješao Centralni komitet Saveza komunista koji je otkrio da nije kupio dovoljno takse pa je spor poništen.
Slučaj je ponovno pokrenuo 1990. i za nepunih 30 godina dobio je pravomoćnu presudu koja konačno potvrđuje njegov status.
-Ja sam uvjeren da mi moj otac na onome svijetu neće povjerovati kad mu kažem da sam za života dočekao pravomoćnu presudu hrvatskih sudova – sa suzom u oku promucao je Adam.
Iako će se sada obogatiti, jer će dobiti sudske troškove koji sa zateznim kamatama iznose oko 20 milijardi kuna, Adam samo sanja o jednome, da konačno upiše Pravni fakultet i da jednog dana postane odvjetnik. Nada se kako će kao odvjetnik pomoći mnogima koji nisu te sreće kao on, da za života dočekaju pravomoćnu sudsku presudu hrvatskih sudova.
