‘Eeej nemoj jebat me, jednog dana kada tada ja ću sjebat te!’ – repao je prije dvadeset godina Edo ne sluteći da će jednog dana njegove stihove prelajati pas Medo kada krene u osvetu susjedima.
Baš kao Edo i pas Medo od jučer ima bosansko državljanstvo, ali njemu će ono poslužiti kao lijek za represivni aparat nakon što prekrši sve pozitivne propise koji uređuju međupseće odnose. Tako mu je rekao prijatelj Zdravko s kojim je Medo djelio ćeliju. Još mu je rekao i da je Željko Jovanović Srbin koji mrzi sve što je Hrvatsko. Ali to Medu ne zanima. On je ionako od jučer Bosanac, nedostižan hrvatskim snagama reda.
Čim je dobio svoju bosansku rodovnicu Medo je krenuo u obračun sa svojim susjedima zbog kojih je i začepio u nižerazrednom vratniku. Više ga nije strah, čim čuje policiju Medo će u bijeg i put Širokog Brijega.
Tamo ga čeka rođak, bosanski ovčar, koji mu je obećao posao čuvanja lokalnog stada. Nije baš neko stado, ali ovce kao ovce, bitno je da ima vune.
