Dugi nokat na malom prstu u utorak će i službeno biti uvršten na UNESCO-ov popis svjetske nematerijalne kulturne baštine. Nakon što smo među ostalim zaštitili čipku, razne crkvene procesije, zvončare, bećarac, ličko rukovanje i alku, na red je došao i dobar stari običaj puštanja nokta na malom prstu. Podrijetlo tog običaja i svrha još su predmet znanstvenih istraživanja i različitih teorija.
Neki tvrde kako je običaj došao iz Otomanskog Carstva, a označavao je pripadnost eliti koja se ne bavi manualnim radom. Drugi opet kažu da je običaj potekao od ingenioznosti naših ljudi koji su učinkovito htjeli vaditi šmrklje iz nosa i vosak iz ušiju, pa je mala lopata formirana na malom prstu savršeno služila upravo za to. Danas je dugi nokat na malom prstu također znak pripadanja eliti, i to eliti koja šmrče kokain jer za konzumaciju tog poroka kao pomagalo služi dugi nokat na malom prstu – objasnio nam je Živko Tutić, profesor etnologije s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Od poznatijih teorija za što sve služi dugi nokat tu je i ona da služi za vađenje ostataka janjetine između zuba, pomaže različitim majstorima s majušnim vijcima, a neki smatraju kako dobro dođe pri čišćenju anusa kod problematičnije defekacije.
Iako je za uvrštavanje u UNESCO-ov popis potrebno još samo glasanje glavnog odbora, već se počelo govorkati kako BiH i Srbija neće dopustiti da dugi nokat na malom prstu bude proglašen isključivo hrvatskom nematerijalnom kulturnom baštinom jer je taj običaj itekako živ među njihovim stanovništvom.
