Mahir je jednog dana kao i svakog drugog došao na gradilište koje njemu i njegovoj obitelji predstavlja kruh i Marlboro svagdašnji. Prije posla je sjeo, zapalio cigaretu i stao maštati o boljem životu negdje daleko gdje je trava zelenija, ptice pjevaju devetu simfoniju, a Mercedesi rastu na stablima. U tom trenu došlo je do totalnog pomračenja; naime, Mahiru je na glavu s gornje etaže gradilišta pala puna ambalaža piva koju su kolege baš nosili na hlađenje. Mahir je trenutak nakon toga osjetio da lebdi iznad miješalica i ulazi u loše šalovani tunel kroz koji je jurio kao u novom Audiju.
Ugledao je svjetlost na kraju tunela i počeo grabiti prema njoj, a onda se susreo s velikom tablom na kojoj je pisalo Minhen.
Na kraju tunela ga je dočekala bijela djeva s aureolom imenom Angela. Tada se probudio i iznad sebe vidio Harisa koji mu je na čelu držao hladno pivo i šamarao ga da se probudi.
Mahir tvrdi da je zbog ovog iskustva postao religiozan jer je spoznao da postoji božica Angela pa će dati sve od sebe i živjeti dobar i pošten život kako bi zaslužio odlazak u Kraljevstvo Angelino.
